PR RALLY: Dora i Martin RAVENŠČAK

Sve je zapravo počelo još nekad u 12. mjesecu 2023. godine kao neka zezancija na društvenim mrežama, krenuo je kružiti link o tome kako FIA u 2024. ima novi „kup“ unutar europskog prvenstva, s Fiesta Rally3 autima. Sve što smo tada znali o kupu je da će se voziti 5 utrka, da će troškovi goriva, guma i startnina biti nešto jeftiniji, ali nismo znali koje gume, koje gorivo, koliki postotak startnine, koje utrke… Iskreno, nismo zapravo ni imali neki plan za 2024. godinu, znali smo da želimo voziti neko prvenstvo i tada je najizglednije bilo da ćemo voziti Mitropa Cup.
2023. godine nismo se natjecali ni u jednom prvenstvu, već smo vozili različite utrke po svuda, skupljali smo kilometre i iskustvo voženja utrka u nepoznatim zemljama, učili smo pisati radar na dva prolaska, vozili smo prve „prave“ makadamske utrke… U veljači 2024. godine saznali smo detalje za Fiesta Rally3 Trophy; saznali smo da moramo voziti na Pirellijevim gumama i Gulfovom gorivu, da MSport pokriva čak pola startnine i da ćemo imati 3 makadamske i 2 asfaltne utrke. Sjeli smo i razgovarali s glavnim sponzorom a.k.a. tatom koji je rekao da ako nećemo mi to voziti, da bude on i tako je krenula naša avantura u europskom prvenstvu u rallyju.

Prva utrka vozila se u 4. mjesecu u Veszpremu, u Mađarskoj, makadamski brzinci duljine 192,43km, malo svjetsko. Naravno, velika trema je bila prisutna još prilikom priprema za samu utrku, iako smo prošle godine vozili tu utrku, prevladalo je neko strahopoštovanje prema veličini koju nosi „EUROPSKO PRVENSTVO“. Srećom, Tim Novak, naš trkači trener i prijatelj, usadio nam je nekoliko rutina kojih se pridržavamo na svakoj utrci, bila to utrka europskog prvenstva ili neki rally show s manje pravila, a pridržavanjem rutine, trema postepeno nestaje. Trkači tjedan započeo je putovanjem u utorak, u srijedu smo odradili test prije utrke, službeno fotografiranje u kombinezonima (kako bi se naše fotografije mogle prikazivati za vrijeme TV prijenosa i na službenim stranicama i objavama, nešto što definitivno nismo očekivali!), verifikacija i preuzimanje putnih knjiga, četvrtak je bio rezerviran za upoznavanje brzinskih ispita, a u petak je započela utrka, standardno shakedownom i prologom na makadamskoj areni s dvije trake, gdje su nas na cilju dočekali ERC tv reporteri i rekli nešto što čuješ samo kad gledaš prijenos, a definitivno ne očekuješ da će to reći tebi : „Hi Martin, fastet through so far of all cars, you’re happy with how you’ve come?“. Sreća i zadovoljstvo bili su instantni. U subotu je samopouzdanje malo palo jer su se dečki u klasi činili nedostižnima, ali nema veze, učimo se, vozimo svoj tempo i idemo do cilja.

Nedjelja je započela bolje nego subota, sigurnost u auto na makadamu se produbila, pa smo podigli i tempo vožnje, nismo više bili zadnji u klasi na brzincima, a onda smo greškom „skočili u budućnost“. Naš najveći skok u trkačem autu, bio je slučajna pogreška u koncentraciji, naime Martin je mislio da dolazimo na jedan od prijevoja koji tek dolaze i da ja kasnim s čitanjem, da smo već prošli dio koji smo napisali kao SKOK SREDINOM POPUSTI!, ali nije popustio, ni malo! Srećom rally3 je stvarno odličan auto, tako da je i sam doskok bio najnježniji koliko je mogao biti s obzirom na visinu i brzinu. Na sreću za nas i nažalost za našeg kolegu Kazaza iz klase, probušio je gumu na zadnjem brzincu, a mi smo se našli na postolju na prvoj utrci europskog prvenstva!

Nakon Mađarske, na red je došla Švedska, gdje smo proveli čak tri tjedna, a da bi priča bila još napornija i zanimljiva, u Tierp smo krenuli svojim autom iz Zagreba. Švedski makadam je nama jedna jako velika nepoznanica, to je glatki ravni makadam, skoro kao čvrsti pijesak, koji je poprilično brz, a krajolik, iako je prekrasan, možda nije najugodniji za voziti, brzinci su omeđeni ili gustom šumom ili velikim prostranim jezerima. Prvi tjedan smo odradili nekoliko testova i edukacija s Pontusom Tidemandom (nekadašnji svjetski juniorski prvak) i timskim kolegom Milleom Johansson, dok je vikend bio rezerviran za kratku rally utrku nacionalnog prvenstva na makadamu.

Rezultat kao takav na toj utrci nije bio bitan, bilo je bitno steći brzinu i sigurnost u istoj, a taj cilj smo i ostvarili. Drugi tjedan Švedske bio je rezerviran za rad i razonodu, obilazak ABBAinog muzeja, doček mraka iza ponoći pa onda i dana već u 4 ujutro i pripremu za našu drugu stanicu europskog prvenstva. Treći tjedan selimo se u Karlstadt i okolicu, koji su nam donijeli veliko iskustvo vožnje na rallyju s prosječnom brzinom od 120km/h, ali još uvijek nisu donijeli neku sigurnost da bi ostvarili rezultat, iako smo ostvarili vlastiti željeni rezultat, završili smo utrku bez grešaka i problema. Švedska je osim brizne, bila posebna jer smo se i polako krenuli međusobno družiti i upoznavati, prvenstveno mi u fiesta rally3 trophyju, a onda i s ostalima „velikanima“ europskog prvenstva u rallyju, kao što su Mads Ostberg, Hayden Paddon, Jon Armstrong, Simone Tempestini,… U Švedskoj smo još jednom shvatili, koliko je rally prekrasan sport i koliko svi međusobno podržavamo jedni druge, bez obzira na to što smo si konkurencija na utrci.

Već dva tjedna nakon povratka iz Švedske, bili smo u Estoniji. Srećom naši dečki iz IKSporta su na povratku iz Švedske ostavili trkaće aute i naš „civilni“ auto na čuvanju kod Rometa Jurgensona. Još jedna makadamska utrka, još jedan cijeli tjedan ispunjen adrenalinom, ugodnim društvom i novim izazovima. Estonija je za razliku od Švedske puna skokova i nije imala stabilnu klimu, tako da smo doživjeli sva 4 godišnja doba u samo jednom vikendu. Bilo je jako puno „Jesus Christ Mick, not again“ momenata gdje smo uređivali travnjake i brali cvijeće, a najdraži moment nam je sigurno onaj gdje smo se na power stageu izvrtjeli na blatu i kiši, pogodili drvo suvozačkom stranom i na kraju smo napravili drugo vrijeme brzinca!!
Nakon Estonije imali smo malo dužu pauzu do sljedeće utrke, pa smo se mogli posvetiti i mentalnoj spremi i pripremi koju brusimo u vještim rukama Sandre Đurijanček, u Mentalnom Treningu. Osim trkače i vozačke analize po završetku svake utrke koju radimo s Timom, radimo i mentalnu analizu sa Sandrom, gdje provjeravamo razine fokusa i koncentracije, raspravljamo o odnosima, jer braća su braća i bez obzira na to koliko se razumijemo i koliko smo si najbolji prijatelji, isto tako ćemo se iziritirati više nego itko drugi, a moramo to znati naučiti prepoznati i ne zamjerati jedan drugome. Ipak je to Europsko prvenstvo, pritisak i ulog su veliki.

Iako smo imali pojačanu mentalnu pripremu pred 4. utrku u Rimu, vručina i koncentracija učinili su svoje te smo nažalost u subotu otkinuli kotač i nismo mogli nastaviti dalje taj dan. Rim je napokon bio asfaltna utrka i jako smo joj se veselili, ali zaboravili smo što znači voziti utrke u 7. mjesecu. Italija je sama po sebi jako topla zemlja, a u svoj trkačoj opremi i autima bez klime, temperature u autu su dolazile i do 68C stupnjeva. Srećom, otkinuti kotač nije velika šteta, pa smo mogli nastaviti utrku u nedjelju gdje smo na kraju i završili na postolju. 3. mjesto u Fiesta rally3 trophyju, donosi i odlične nagrade u obliku 2 gume i 50 litara benzina, što je svakako velika motivacija.

Krajem osmog mjeseca, vozila se jedna od najpoznatijih utrka u Europi, rally Barum u Zlinu. Vozili smo 4 utrke svjetskog prvenstva u rallyju, 3 Hrvatske i Central European Rally, ali ni jedna atmosfera i podrška publike, ne može se mjeriti s atmosferom „Barumke“. Publika se nalazi apsolutno svugdje, ne samo na brzincima, već i na etapama, jednako navijaju za svoje lokalne heroje kao i za nas. Mislili smo da imamo dovoljno autogram karata, ali već prvi dan smo podijelili sve. Barum je isto tako utrka na kojoj će sigurno u nekom trenutku padati kiša, pa je samim time i postala utrka na kojoj smo promijenili najveći broj guma. Ni jednu nismo probušili, ali željeli smo imati što bolje mogućnosti ostvarivanja rezultata, što zbog nas samih, što zbog te publike i atmosfere koja opija. Utrku smo završili na trećem mjestu klase i na trećem mjestu Fiesta Rally3 Trophyja. Barum je bila i posljednja utrka u Fiesta Rally3 Trophyju, gdje smo završili 3. u cjelokupnoj sezoni tog „kupa“.

Sa završetkom Fiesta Rally3 Trophyja, mislili smo da će završiti i naša avantura u Europskom prvenstvu. Financijska shema je polako bila pri kraju, umor je bio sveprisutan, ali pogled na bodovnu situaciju prikazivao je neočekivanu sliku. Naime, ja kao suvozač, sam se nalazila na trećem mjestu klase s jako malom razlikom do drugom mjesta. Preskočili smo utrku u Walesu te otišli na završnicu sezone u Poljskoj. Sve što smo trebali napraviti je završiti utrku i ja sam viceprvak. Pritisak je napravio svoje pa smo i na ovoj utrci otkinuli kotač, ali zato smo u nedjelju bez problema završili utrku i na taj način sam ja postala viceprvakinja Europe u rallyju.

Bez stručne pomoći IKSporta, Tim Novak driving academyja, R4 Nekretnina, Mentalnog treninga i naših dragih roditelja punih podrške ništa od ovog ne bi bilo moguće. Čak je i prijateljsko zadirkivanje na društvenim mrežama doprinijelo ovom rezultatu. Ali i da nije bilo rezultata, ispisali smo povijest kao jedina hrvatska posada koja je odvozila skoro cijelu sezonu europskog prvenstva u rallyju.

FOTO: MK Racing Photography (Martin Kovacs) i Bence_Photo (Pal Istvan Bence)