Autosport Intervju Women in motorsport HR

WIM HR: IVANA ROBIĆ CAVOR (AK Delta)

28 lipnja, 2024

407

Osma joj je sezona aktivnog natjecanja što je svrstava u red iskusnih vozačica, kčer je u svijetu automobilizma dobro poznatog pok.Miroslava Robića i još uvijek aktivne u sportu Aleksandre Saše Robić. Ona je Ivana Robić Cavor i dok se priprema za drugo OSV natjecanje sezone odvojila je malo vremena da s nama podijeli malo svojih trkačih iskustava.

Svi znamo čije si dijete i ne moramo te pitati odakle u sportu, ali relativno si kasno krenula. Interes se probudio kasnije ili?
Da, kasno sam krenula s utrkama. Sjećam se poruke Buce Čegelja koju je ostavio na našoj sekretarici davne devedeset i neke, da dođem u karting školu. Bila sam u suzama i nisam ni htjela čuti za karting. Prateći svog supruga, koji je tada bio u svojstvu dečka , na utrkama dobila sam želju da stavim kacigu na glavu i stanem na startnu crtu. Sad mi je žao što nisam kao dijete krenula s kartingom.

Ivana kao djevojčica sa roditeljima, Sašom i Mirom Robić

Koliko dugo voziš i koje discipline, koje još namjeravaš, imaš li neostvarenih želja ili ciljeva u sportu, neki uzor?
Vozim od 2017., prva utrka mi je bila Formula driver u Limskom kanalu. Okušala sam se na kronometru, brdu, superslalomu i kao suvozačica na reliju. Bila mi je čast sjediti na suvozačkom sicu Cavoru. A discipline u kojima sam se zadržala su slalom i OSV. Peugeot 306, reli i ja na mjestu vozača jedina neostvarena želja. Ali za to ima vremena. Veliki uzor mi je tata, često na startu pogledam “tamo gore” i kažem u sebi same gas. Tajanu Koren Ivančević pratila sam kao mala i nju bi izdvojila kao uzor u sportu.

Majka si dva prekrasna dječačića, i dokaz da se može biti mama i voziti utrke, koliko je to zapravo ponekad komplicirano ili nije?
Biti majka koja vozi utrke prije svega je izazovno ali izvedivo kad imaš prave ljude oko sebe. Dok sam počinjala voziti Borna je imao pet godina i nije bio problem uskladiti majčinstvo s utrkama. Ali kad nam je došao Noa, u svijetu oktana poznatiji kao Štef, shvatila sam da bez velike pomoći obitelji i prijatelja nastavak s utrkama bi bio nemoguć. Nikad neću zaboraviti prvu utrku poslije poroda. Štef je imao tri mjeseca, na Grobniku su bila ugodna tri stupnja, a ja sam odlučila voziti. Sad su oboje dosta veliki da sami hodaju po boksu, odu do starta i navijaju, pripreme mi kacigu i rukavice. Bez Borne i Noe utrke ne mogu ni zamisliti, punopravni su članovi prateće ekipe.

Iduće natjecanje OSV-a je za 8 dana u Jaski..kako se pripremaš za tu disciplinu i tko ti pomaže?
Veselim se Jaski. Da se mene pita, svaki tjedan bi se vozila jedna utrka OSV-a. U Jaski, prvi put ću se susresti s paralelnim ispitima, još jedan izazov. Moje pripreme za OSV su specifične. U dvorištu si složim čunjeve i pamti kako ide ispit. Ili figurice za Čovječe ne ljuti se, složim na stolu. Ova disciplina traži jako puno treninga. Nažalost nemamo uvjete za treniranje. Ovim putem skrenula bi pažnju direktoru discipline, našem Hrvoju da proba u suradnji sa savezom pronaći adekvatan poligon kako bi mogli trenirati. Mog Seicenta slaže suprug Marko koji sa mnom i dijeli auto. Markec mi daje sve manje savjeta kad je OSV u pitanju jer tajne velikih majstora moram otkriti sama. Shvatio je da sam mu postala ozbiljna konkurencija.

Ovo želim da objaviš da mogu Marku vadit mast jer sam tu bila brža od njega – Ivana Robić Cavor

Stalno pitaju mene, pa ću i ja Tebe – kako se osjećaš kao žena u muškom sportu?
Kao žena u “muškom” sportu osjećam se ravnopravno nekad čak i jače od naših muškaraca. Drago mi je da su se pojavile nove cure u autosportu koje rasturaju i jačem spolu zadaju glavobolju.