Slaven Šekuljica i Damir Petrović bili su jedini Hrvatski predstavnici na prestižnom rally-u Monte Carlo. Čestitamo im na uspješnom nastupu! Prenosimo vam za osvrt koji su nam poslali..
Stizanje do cilja WRC Monte Carlo relija zaslužuje osvrt i opis cjelokupnog iskustva. Ovo je meni i Slavenu bio drugi nastup, pa smo već imali mentalnu sliku onoga što nas očekuje, a to je puno kilometara i mnogo provedenih sati u autu za popisivanje, rentanoj Kiji Sportage, i u trkaćem Fordu Fiesti Rally 3. Nismo imali predodžbu o novim brzincima koji su se vozili ove godine, a bilo ih je 5, odnosno ukupno 10 od 18 jer su se ti vozili dva puta. Ponešto je bilo izmijenjeno i par prošlogodišnjih brzinaca, tako da sa sigurnošću možemo utvrditi da je itinerer bio izmijenjen preko 50% u odnosu na 2024. godinu. Za razliku od te prošle godine, sada su odabrani puno zahtjevniji, teži i opasniji brzinci, s mnogo zamki, i promjenjivih uvjeta za koje je organizator zasigurno znao, jer su ti brzinci već prije bili uključeni u itinerer ili WRC-a ili kakvog francuskog nacionalnog ili lokalnog relija.
U nedjelju, zadnji dan relija se prvi ujutro vozio ukupno 16. po redu brzinac Avançon / Notre-Dame du Laus, dug paklenih 13.97 km.
Mi smo se već u prvom zavoju izvrtili, jer su prethodne posade i njihovi auti, njih 64, izbacali svo blato iz hakla na cestu. Izvrtili smo se dosta sretno, jer je lijevo bio dubok kanal, a da smo u njega upali, to bi bio kraj relija za nas. Paklenih 13.97 km jer smo uz vrlo, vrlo opreznu i rezerviranu vožnju jedva stigli do cilja. Kako smo startali među zadnjima, brzinac je već bio uništen u tolikoj mjeri da je bilo više blata nego asfalta. A tamo gdje nije bilo blata, bilo je leda, jer smo startali u rano jutro oko 08:20, a već nas je upozorio komisar na popisivanju da se brzinac preko noći pretvori u klizalište. Imali smo i ice note crew, vrijednog Bumbara i Toša, koji su svoj zadatak krenuli obavljati savjesno i revno već u 03:30 ujutro, da bi na vrijeme stigli ući na brzinac, kojih 2h prije prvog natjecateljskog vozila.
I oni su nas upozorili na opasne točke i dopunili radar, ali ni oni nisu mogli znati u što će se pretvoriti taj brzinac.
Drugi brzinac, kojeg poznajemo od prošle godine, SS17 Digne-les-Bains / Chaudon-Norante, dug 19km, je bio čist, ali uz mjestimičan led i mokru podlogu koja je bila iznimno skliska, pogotovo na vrhu oko sredine staze, pa se i tu vožnja pretvorila u puko preživljavanje i pokvarila kakav takav ritam u zadnjoj trećini brzinca koji je bio čist i suh, ali vrlo klizav iz nekog razloga, možda jer smo već pregrijali gume za snijeg na kojima smo se vozili. I na njemu smo se izvrtili kilometar prije cilja u hardu, gdje smo prošli par milimetara od ograde pune publike u navijačkom zanosu, pa je vjerojatno poneko i zavikao “Sanglier!”, popularnu uzrečicu poznatu onima koji gledaju videa atraktivnih reli akcija iz Francuske. “Sanglier” na francuskom znači divlja svinja, a reli fanovi je uzvikuju onima koji imaju prolaske kao divlja svinja u trku, ili pretjeraju pa izlijeću. Naše okretanje je prouzročilo određene probleme na autu koji su mogli rezultirati i našim odustajanjem, ali uz dosta sreće i snalažljivosti uspjeli smo riješiti te određene tekuće probleme i u limp modu prevaliti skoro 200 kilometara, uz prolazak zadnjeg brzinca Col de Turinija (SS18 La Bollène-Vésubie / Peira-Cava). Dokopali smo se tehničke zone, ceremonijalnog cilja i na kraju Parc Fermea, i uspjeli završiti reli.
Sve brzince smo odvozili na zimskim gumama, iz predostrožnosti, jer je na polovici brzinaca bilo sektora s površinskim snijegom ili ledom, a na svima osim zadnjega i opasnih haklova s masnim blatom. Dosta je auta zadnji dan izašlo iz boksa na snježnim gumama s čavlima, varijantom koja je mnogo značila zadnjih 6-7 kilometara na Col de Turiniju koji je bio pod kombinacijom uglačanog snijega i leda.
Po ovakvim uvjetima još nismo vozili, bude naš Kumrovec blatnjav, bude šodera na reliju Poreč, ali kad dodate niske temperature i led na sve to, onda to postaje pravi izazov, uz ponegdje iznimno brze sektore sa strateški raspoređenim banderama ili stablima, ili liticama bez ograde kakvih je bilo na sva tri brzinca u subotu. Od kojih opet izdvajam SS11/14 Aucelon / Recoubeau-Jansac, kojeg su skratili za 5 kilometara i dodali betonske jerseye na dva i pol zavoja u petak, dan prije nego što će se voziti. Da to nisu napravili, pitanje je kako bi izgledali novinski izvještaji na kraju relija.
Team Gliese engineering, naša “prateća”, odnosno mehaničari i prateće osoblje, bili su standardno uigrani, Flavio nam je kuhao kavu i tople čajeve, pripremao sendviče i kuhao ručkove i večere, a Aleks i Bobo su bili glavni mehaničari.
Dvije monegaške posade uz nas u boksu su bile kvalitetno i ugodno društvo kad bi uhvatili zajedničke trenutke u pauzama.
Bilo je ovo jedno vrijedno iskustvo; vrlo naporan itinerar, dugi brzinci, pa i sam put i vožnja do Monte Carla i natrag iziskuju upornost, tvrdoglavost i veliku želju da se takav reli i završi.
Za one koje interesira, naveo bih najbolje brzince za vožnju:
1. La Bollène-Vésubie / Peira-Cava 17.92km
Poznati Col de Turini, uska zavojita cesta s ogradama, uklesana u stijeni, s jednim tunelom, čisto nabrajanje zavoja do vrha, a ovisno o varijanti, sa spuštanjem na široj cesti, kakva je bila i ovaj put, moguće pod snijegom i ledom
2. La Bréole / Selonnet 18.31km
Brzinac koji se vozi uz skijalište, s brzim sektorom na vrhu brda na kojem se po suhom može proletiti pun gas, uz silazak kroz gustu borovu šumu i nabrajanje zavoja. Na njemu najčešće ima snijega i leda, i taj radi velike probleme kod izbora guma. Mi smo ga popisivali po svježe napadanom snijegu. Kolega iz boksa, Jean Paul je zapeo sa svojim žutim Porscheom tijekom popisivanja pa smo ga morali gurati da se okrene i spusti.
3. Digne-les-Bains / Chaudon-Norante 19.01km
Klasik, brzi sektor sa širokom cestom na startu, tricky zavoji u šumi, pa penjanje do vrha uz hardove i obavezno korištenje ručne, i spuštanje po sunčanoj strani planine s brzim sektorima i nabrajanjem zavoja i zatim hardovima na zadnjih par kilometara, uz završetak na uskom dijelu ceste uklesanoj u stijeni. Upravo činjenica da je pola brzinca u sjeni, a drugi dio na suncu, čini ovaj brzinac posebnim, zbog odabira guma i nalaženja granice gripa na izmjenjivoj asfaltnoj podlozi.
Što se tiče rezultata, završili smo zadnji, sedmi u klasi, uz jednu posadu koja je odustala, i pripisano nam je 6 bodova u WRC3 klasi, not bad, not terrible kako bi rekao jedan sovjetski inženjer.
foto: Privatna zbirka Damir Petrović
Autor:
Posljednje objave autora:
A03 Rally28 siječnja, 2025RALLY: HRVATI U MONTE CARLU
Rally14 studenoga, 2024PR RALLY: Dora i Martin RAVENŠČAK
Karting5 studenoga, 2024PR KARTING: Eva & Noa Janko
Autosport18 listopada, 2024ISTARSKE OKTANSKE OBITELJI NA SPORT FESTU