Saša Radola nije rođen u kartingu, ali je u njega sjeo jako rano sa svega tri godine života. Od tada je ovaj rođeni Puležan, sin proslavljenog “Istarskog Fangia” Elija Radole, nanizao godine bavljenja automobilizmom, te osvojio brojne titule. 2005. Sa svega šesnaest godina krenuo je u Honda Valvoline Yokohama Cup, a već 2007. nastupio je prvi puta na brdskoj utrci. Iste godine postaje najmlađi prvak u povijesti države (Grupa N, klasa N3) te najuspješniji junior sezone. Sa samo devetnaest godina slavio je u ukupnom poretku brdskog natjecanja, i nakon toga nebrojeno puta postajao Prvakom. Kruna karijere je svakako prošle sezone osvojena Zlatna kaciga HAKS-a za trostruku naslov prvaka grupe. Vrijedi spomenuti da se u svojoj karijeri Saša okušao i u Formuli Renault, a nastupio je i na prestižnom Nascar natjecanju. Osim toga Saša je i suprug, tata, sin, prijatelj, a kad s njim malo porazgovarate jasno vam je da on ima još puno toga za reći u ovom sportu..
Čime se Saša bavi kad ne vozi utrke?
Trenutačno kada ne vozim utrke, najčešće sam na nekom od poslova pošto radim na više strana, grčevito tražim nove sponzore i podršku da bi utrke mogle opstati te čeznem za više slobodnog vremena
Kako najradije provodiš slobodno vrijeme kad nisi na utrkama i poslu?
Pošto smo se prije godinu dana vratili u Pulu nakon skoro 4 godine što smo živjeli u Zagrebu i supruga i ja još uvijek se trudimo postaviti temelje za život u Puli. Trenutačno sve slobodno vrijeme kojega imamo jako malo trudimo se provesti s našim sinom Alexom. Inače slobodno vrijeme sam koristio za treninge, planinarenje, trčanje i slične, uglavnom sportske aktivnosti. Nadam se da ću uskoro moći vratiti se na staro jer mi užasno fali i trening, a i provoditi vrijeme u prirodi.
Tko ti priprema auto za natjecanja?
Moram priznati da posljednje 4 godine sam po tom pitanju bio dosta neorganiziran te je bilo jako teško biti spreman za svaku utrku. Otac je živio u Australiji, a ja u Zagrebu nisam imao prostor gdje bih mogao raditi na autu te su u tom slučaju pomogli mnogi prijatelji i poznanici kako je tko mogao i imao vremena te sam im ovim putem beskrajno zahvalan za sve. Za ovu sezonu pripremat ćemo ga tata i ja što mi je najdraže, jer ipak tata zna taj auto u dušu i ima zavidno znanje. Tata je složio ovaj motor u autu još 2010 godine te se je vozio u serijskom autu do 2016. Tada smo taj isti motor prebacili u trkaču karoseriju sa sitnim izmjenama za Gr N. 2023. smo otvarali motor i presložili ga pošto se je promijenio pravilnik. Tata je izvukao maksimum iz tog motora s još uvijek originalnim Hondinim dijelovima jer tuning nam nije financijski prihvatljiv. Svime ovime želim reći da u 8 godina nismo imali niti jedan kvar na motoru i nadam se da se sada nisam urekao.
Koja ti je najdraža vrsta natjecanja od svih na kojima si nastupio, i koje su ti želje u budućnosti?
Mrzim to pitanje, jer jednostavno nemam odgovor. Svako natjecanje, svaka staza, svaka vožnja ima ono nešto svoje. Ja se obožavam utrkivati. Svaki put kada sjednem za volan, uživam i imam osjećaj da je to moja svrha. Naravno da bi mogao odvojiti „samo“ test u F2 ili utrku gdje sam bio na podiumu u Formuli Renault jer to su jako posebne stari na koje mogu biti posebno ponosan što sam imao priliku biti dio toga. Ali time ne želim umanjiti apsolutno niti jednu drugu vožnju koju sam odvezao jer uživao sam baš u svakom trenutku za volanom bilo kakvog auta, bilo kakvog natjecanja.
Želje su ostale iste kao kada sam bio klinac. Želim se utrkivati na višoj razini te bih volio da se mogu tome posvetiti kao profesionalac. Volio bih kao i mnogi vozači da to doslovne bude moj posao. Najviše od svega bih se volio natjecati na Pikes Peaku jer to je nešto što kod nas još nitko nije napravio. Nije bitan rezultat, samo biti dio te utrke i doživjeti je. Znam da su šanse za to minimalne, ali jednoga dana potrudit ću se napraviti priču i plan za taj podvig.
(mrzi pitanje, pa odgovori kilometar..khkm..)
Većinom se vozači žale na slabu popraćenost sa strane medija, koje je tvoje mišljenje o tome?
Mislim da o tome ne moramo ništa niti govoriti. U nekim sportovima se prate i 3. i 5. lige i ne znam ja više kako to ide. Spominju se na radiju, televiziji, pa završe i na HRT-u u vijestima. Za nas se ne zna ni da postojimo osim ako se nešto ružno ne desi. Prije par godina smo izložili automobile u centru Pule u svrhu promocije, dio ljudi koji je došao vidjeti o čemu se radi, pričali su kako su oni nekada davno dolazili gledati utrke u Buzet, Lim, Učku, Rabac. Na što sam im ja rekao da sve to osim Rapca se i dalje vozi, a nitko od njih nije imao pojma. To je samo jedan od mnogih primjera koje bih mogao dati. Ja nemam medijske materijale koje bi pokazao mojim sponzorima, jer ako se eventualno slučajno desi da se negdje nešto spomene, bude u crticama, prvih 10 gen. poretka i tjt. Mislim da sve kreče od medija. Kada bi se probili u medije, i sponzorima bi bili zanimljiviji. Ljudi se educirali više, možda bi se još koji klinac maknuo s prometnica na stazu itd, itd….
Automobilizam je za tebe sport ili hobi?
Automobilizam je jedan od najkompleksnijih i najopasnijih sportova na svijetu. Ne samo meni, nego tako je. Na nekoj većoj razini, automobilizam je i vrlo ozbiljan biznis. Žalosno je što zbog nekih pojedinaca kod nas ispada kao da je to nešto što radiš vikendom ako imaš viška novaca i vremena. Za mene osobno, automobilizam je dio mog života i shvaćam ga vrlo ozbiljno.
Tvoj savjet mladim ljudima koji bi se voljeli okušati u ovom sportu?
Budite spremni na jako težak put ako nemate viška novaca. Pronađite ljude i klub koji vas mogu pravilno uputiti u sport i ono najbitnije slušajte što vam govore. Automobilizam nije samo sjesti u auto, stiskati gas i čim kasnije kočiti. Treba puno „krugova“ prije pravih rezultata. Nemojte odmah ići u skupe investicije i discipline. Ima dosta disciplina gdje vam ne treba puno da se okušate u ovom sportu, naučite jako puno i vidite je li to za vas.
Koji su tvoji uzori u sportu?
Inače bi kao i većina današnjih vozača napisao Ayrton Senna ili moj otac Ellio Radola. Ali što sam stariji to sam više sam sebi uzor. Svaki sportaš je imao drugačiji put i svatko se je susreo s drugačijim izazovima. Uz sve poteškoće na putu za koje nitko nije vidio osim mene, još uvijek gledam na sport kao dijete od 15 godina.
Koje si novosti pripremio za sezonu 2025?
Nažalost nema novosti, pokrpat ćemo što možemo i nastavljamo u istom tonu. Auto zahtijeva neka veća ulaganja, tako da nisam siguran da ćemo moči odvoziti sve utrke. Mislim da ćemo štedjeti financije za 2026. i raditi više na promociji i marketingu za budućnost. Osim ako se neko čudo ne desi u toku sezone.
Da li bi svojeg sina radije usmjerio na nogomet ili utrke i zašto?
Nema sretnijeg oca od onoga koji gleda kako njegovo dijete nastavlja njegove snove. Ništa me ne bi usrećilo više od toga da Alex nastavi dalje tradiciju. Isto tako, ne znam kako ću ga usmjeriti negdje drugdje kada je bio na svakoj utrci do sada i već sada pokazuje znakove zainteresiranosti što je sasvim normalno jer je to sve dio njegovog života od prvoga dana. A lopta i ja … ne. Ali smatram da bi bio puno sretniji da igra nogomet. Zašto. Za početak, siguran sam da ću mu moć priuštiti loptu i kopačke. Za karting/auto nisam. Siguran sam da ću imati gdje ga upisati na trening ili dati mu loptu i otiči negdje na travu da se zabavlja s loptom. Ako bude dobar ima puno veće mogućnosti za uspjeh i neku karijeru u budućnosti. Ne smijem zaboraviti spomenuti, automobilizam je opasan sport.
Kada je supruga vozila sezonu Formule driver s serijskim autom bez rollbara, nije mi bilo svejedno. Divim se mojim roditeljima i svakom tko svoje dijete s 3 godine stavi u karting i onda proživljava cijeli život gledajući njegove utrke. Iz osobnog iskustva mogu reći, boli kada ne znaš gdje si mogao biti i što si mogao napraviti da si imao drukčije mogućnosti. Srce kaže utrke, mozak kaže nogomet, ali u ono što jesam siguran, Alex će sam odabrati čime će se baviti i imat će moju maksimalnu podršku što god to bilo.
Za kraj..želiš li izdvojiti ili zahvaliti nekome..
Želio bih reći da možemo napraviti puno više od našeg sporta, ali moramo biti složni i uporni kao i do sada. I naravno, želim se zahvaliti mojim sponzorima. Shake, Bluechem Hrvatska, Black Sun, Javor&Sin, PL Helmet design, Neverlift, Fast 66, Fox Performance, Creative Pleasure, IPAS te svim prijateljima koji su dio naše priče, obitelji koja je uvijek bila uz mene bez obzira na sve. Klubu AK Dubrovnik Racing koji me je prihvatio kao da sam oduvijek dio njih. S imenima neću ni počinjati jer nema kraja, ali najveće hvala mojoj suprugi Amiri koja je uz mene od prvoga dana kada smo skupa i najviše se žrtvuje kako bi sva ta priča bila moguća.
Autor:
Posljednje objave autora:
A02 Brdske utrke13 travnja, 2025VIDEO: MATIJA JURIŠIĆ ONBOARD
A01 Kružne utrke13 travnja, 2025HRVATI NA RED BULL RINGU
Video1 travnja, 2025KRONOMETAR: Max Šimunović onboard – Tar
Intervju25 ožujka, 2025INTERVIEW: SAŠA RADOLA (AK Dubrovnik racing)
